CITATI IZ KNJIGE – HOLOGRAFSKI SVEMIR – MICHAEL TALBOT

CITATI IZ KNJIGE – HOLOGRAFSKI SVEMIR – MICHAEL TALBOT

__

Ovo je posebna knjiga 📖 koja na mnogo različitih načina pojašnjava i kroz razne primjere, iskustva i naučne eksperimente uspjeva predstaviti novu teoriju stvarnosti. Holografske stvarnosti u kojoj smo svi uronjeni, čiji smo dio. Knjiga objašnjava najnovija otkrića fizike, paranormalne sposobnosti uma (psihokineza, telekineza, materijalizacija misli…), neriješene zagonetke uma i tijela, snova… Izvantjelesna (astralna) iskustva i mnoga druga… Zavirite 🕵️‍♀️ i sigurno ćete pronaći veoma neobične i zanimljive informacije…

Izdvajam 4 meni zanimljiva naslova i teme:
😮 Materijalizacija – Therese Neumann

👉🏻 Uvjerenja

🤔 Ljudsko energetsko polje

🧠 Izvantjelesna iskustva kao holografska pojava
__
Autor 📖: Michael Talbot
Priredio 📷: Leon Bijelic

__

Nove činjenice imaju do te mjere dalekosežnu važnost da bi mogle pokrenuti revoluciju u našem razumijevanju ljudske psihe, psihopatologije i terapeutskih procesa. Neka zapažanja svojom važnošću nadilaze okvire psihologije i psihijatrije te predstavljaju ozbiljan izazov sadašnjoj njutnovsko-kartezijanskoj paradigmi zapadne nauke, budući da bi mogla drastično promijeniti naše predviđanje o ljudskoj prirodi, kulturi, istoriji, pa i stvarnosti.

__

UVOD

Neki naučnici počinju vjerovati kako je i sam svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija.

Postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona – takođe samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.

Godine 1935. portugalski je neurolog po imenu Egas Moniz smislio nešto za što je vjerovato da je savršen način za liječenje mentalnih bolesti. Otkrio je da se hirurškim bušenjem lobanje odsijecanjem prefontalnog korteksa od ostatka mozga i najnemirniji pacijenti mogu učiniti poslušnima. Postupak je nazvao prefrontalna lobotomoija, a do kraja četrdesetih godina dvadesetog vijeka to je postao tako popularan medicinski zahvat da je Monizu dodijeljena Nobelova Nagrada.

Primjena ovog zahvata u tu svrhu postala je toliko opšteprihvaćena da je hirurg Walter Freeman, najgorljiviji zagovornik tog postupka u Sjedinjenim Državama, besramno napisao da lobotomija iz „izroda društva, šizofrenika, homoseksualaca i radikala pravi dobre američke građane.“

Godine 1987. fizičar Robert Jahn i psihologinja Brenda Dunne, oboje sa sveučilišta Princeton, objavili su da su nakon jedne decenije rigoroznog eksperimentisanja u svom Princetonskom laboratoriju za istraživanje tehničkih anomalija prikupili nedvosmislene dokaze o tome da um može vanosjetilno međudjelovati s fizičkom stvarnošću. Konkretno, Jahn i Dunne su otkrili da ljudska bića samom mentalnom usredsređenošću mogu uticati na način funkcionisanja određenih mašina.

Mi jesmo ovisni o svojim mišljenjima, i mi se zaista ponašamo kao ovisnici kada nas nešto želi otrgnuti od opijuma vlastitih dogmi (uvjerenja).

PRVI DIO

ČUDESAN NOVI POGLED NA STVARNOST

Sagledajte istinu kao malo dijete i pripremite se odreći svih unaprijed donesenih zaključaka, ponizno poći kamo god i do kojih god granica vas priroda odvede. U suprotnom nećete naučiti ništa. – T.H. Huxley

1.

MOZAK KAO HOLOGRAM

Zagonetka koja je u samom početku navela Pribrama na put prema formulaciji svojeg holografskog modela bilo je pitanje kako i gdje je u mozgu pohranjeno sjećanje.

Ranih četrdesetih godina dvadesetog vijeka, kada ga je počela zaokupljati ova tajna, općenito se smatralo da su smještena u mozgu. Preovladalo je uvjerenje da je svako sjećanje koje osoba ima, kao što su sjećanja vašeg zadnjeg susreta s bakom, ili sjećanje mirisa bašte koje ste pomirisalni kada ste imali šesnaest godina, smješteno negdje u stanicama mozga.

Takvi tragovi sjećanja nazvani su engrami

Istraživanja koja je dvadesetih godina dvadesetog vijeka proveo kanadski neurokirurg Wilder Penfield pružila su uvjerljive dokaze da određena sjeanja ipak jesu pohranjena na određenim mjestima u mozgu.

Penfield, dok je opeririao mozgove epileptičara električki bi pobušivao različita područja njihovih moždanih stanica. Na svoje iznenašenje, prilikom stimulacije temporalnih režnjeva (područija mozga iza sljepočnice) jednog svugo potpunog svjesnog pacijenta otkrio je da pacijenti ponovo proživljavaju vrlo živa i detaljanja sjećanja iz prošlih dijelova svog života.

Jedan čovjek je iznenada ponovo proživio razgovor koji je vodio sa svojim prijateljima u Južnoj Africi dječak je čuo svoju majku kako razgovara na telefon i nakon nekoliko dodira Penfieldove elektrode mogao je ponoviti čitav njezin razgovor.

SJEĆANJE SE NE MOŽE IZBRISATI

Ono što je Lashley napravio bilo je uvježbavanje štakora da izvode raznolike zadatke, na primjer da trče kroz labirint. Potom je hirurški odstranio različite dijelove mozga i ponovo ih ispitao.

Cilj mu je doslovno bio da izreže dijelove štakorskih mozgova koji sadrže sjećanje njihove sposobnosti trčanja kroz labirint. Na svoje iznenađenje, otkrio je da bez obzira koji dio njihovih mozgova izreže, ne može izbrisati njihova sjećanja.

Često su motoričke sposobnosti takora bile ošteće tako da su nespretno teturali kroz labirint, ali čak i kada su veliki dijelovi njihovih mozgova bili odstranjeni, njihova sjećanja uporno su ostajala nedirnuta.

PROBOJ – INTERFERENCIJA

Ono što omogućava, između ostalog, holografiju jest pojava poznata kao interferencija. Interferencija je ukršteni uzorak koji se pojavljuje kada se dva ili više valova, kao što su valovi vode, ukrštaju jedan jedan sa drugim.

Svaka pojava nalik valu može stvoriti interferencijski uzorak, uključujući svjetlosne i radio-valove. Budući da je laskerska svjetlost izuzetno čist, koherentan oblik svjetlosti, posebno je pogodna za stvaranje interferencijskih uzoraka.

FREKVENCIJA

Frekvencija je mjera za broj titraja vala u sekundi.

2.

SVEMIR KAO HOLOGRAM

Čovjek ne može ne ostati zadivljen nad stupnjem do kojega se Bohm uspio osloboditi uskih kalupa naučne uvijetovanosti i izaći s posve novom, doslovno kolosalnom zamisli, zamisli koja posjeduje i unutrašnju postojanost i logičku moć da s jednog posve neočekivanog gledišta objasni najrazličitije pojave fizičkog iskustva.

… To je teorija koja je toliko intuitivno zadovoljavajuća da su mnogi ljudi osjetili da bi svemir, čak i ako nije onakav kakvim ga Bohm opisuje, trebao biti takav. – John P. Briggs i F. David Peat

ELEKTRONI

Većina nas je sklona elektrone zamišljati kao sićušne kuglice koje zuje uokolo, no ništa nije dalje od istine. Iako se ponekad može ponašati kao mala kompaktna čestica, fizičari su otkrili da elektron doslovce, nema dimenziju. Većini nas to je teško zamisliti budući da na našoj razini postojanja sve ima neku dimenziju. Pa ipak, pokušate li izmjeriti širinu elektrona, uvidjet ćete da je to nemoguć zadatak.

Elektron jednostavno nije poput objekata kakve poznajemo.

Elektron se, poput nekog bića koje mijenja oblik, može manifestirati bilo koja čestica ili kao val.

Fizičari su otkrili čvrste dokaze da se elektroni i drugi kvanti manifestiraju kao čestice isključivo onda kada ih promatramo. U svim drugim okolnostima ponašaju se kao valovi. To je čudno koliko i posjedovanje kugle koja, dok je gledamo na stazi za kuglanje ostavlja trag u obliku jedne linije, a kad trepnemo valovit uzorak.

  • Pozitron je pozitivno nabijen elektron
  • Plazma je plin koji sadrži visoku koncentraciju elektrona i pozitivnih iona, odnosno pozitivno nabijenih atoma.
  • Bohm je otkrio da su se elektroni, kada su se jednom već nalazili u plazmi, prestali ponašati kao pojedinci, te da su se počeli ponašati kao da su dio veće i međusobno povezane cjeline.

__

Određeni učinak može imati neograničen broj uzoraka, smatrao je Bohm.

__

I zaista, budući da kvantni potencijal prožima čitav svemir, sve su čestice nelokalno povezane.

__

Bohm je, u jednom intervjuu dao jednostavan sažetak filozofije na kojoj se temelji njegova hrabrost: „Dugoročno je daleko opasnije držati se iluzije nego se suočiti sa stvarnim činjenicama.“

NEPODIJELJENA CJELOVITOST SVIH STVARI

Elektron nije „elementarna čestica“. To je samo naziv dan određenom aspektu hologibanja. Podjela stvarnosti na dijelove i potom imenovanje tih dijelova uvijek je dogovorno, rezultat je konvencije, jer subatomske čestice, kao i sve drugo u svemiru, nisu ništa odvojenije jedna od druge od različitih uzoraka na bogato ukrašenom tepihu.

Razmislite na trenutak o ovome. Pogledajte svoju ruku. Sada pogledajte svjetlost koja dolazi iz lampe pokraj vas. I psa koji se odmara kraj vaših nogu. Vi niste samo sastavljeni od istih stvari. Vi jeste ista stvar. Jedna stvar. Jedno ogromno ‹nešto› koje je svoje nebrojene ruke i produžetke ispružilo u sve vidljive predmete, atome, nemirne okeane i treptave zvijezde u svemiru.

Bohm upozorava da to ne znači da je svemir golema homogena masa. Stvari mogu biti dio nedjeljive cjeline ali još uvijek posjedovati vlastita jedinstvena svojstva. Da bi ilustrirao na što misli skreće nam pažnju na male virove i vrtloge što se često oblikuju u rijeci. Na prvi pogled izgleda da su ti virovi odvojene stvari, te da posjeduju mnoge osobne karakteristike kao što su veličina, brzina, smjer rotacije i tako dalje. Međutim, pomno ispitivanje pokazuje da je nemoguće odrediti gdje određeni vir završava, a rijeka počinje.

Zaista, Bohm vjeruje da je naša gotovo univerzalna sklonost da fragmentiramo svijet i ignorišemo dinamičku povezanost svih stvari odgovorna za brojne naše probleme, ne samo u znanosti nego i u našim životima i društvu. Na primjer, vjerujemo da možemo crpiti vrijedne dijelove Zemlje bez da utičemo na cjelinu. Vjerujemo da je moguće liječiti dijelove našeg tijela i pritom ne brinuti za cjelinu.

SVIJEST KAO SUPTILNIJI OBLIK OD MATERIJE

Bohm smatra da nema smisla govoriti o međudjelovanju svijesti i materije. U određenom smislu, posmatrač jest posmatrano. Posmatrač je i mjerni uređaj, rezultat eksperimenta, laboratorij i povjetarac koji duva van laboratorija.

Bohm smatra da dijeljenje svemira na živu i neživu tvar takođe nema smisla. Živa i neživa tvar su neodvojivo isprepletene, i život je, također, uvijek u ukupnost svemira. Čak je i stijena na neki način živa, tvrdi Bohm, jer život i inteligencija prisutni su ne samo u svojoj materiji, nego i u “energiji”, “prostoru”, “vremenu”, “tkivu čitavog svemira”.

Svaka stanica u našem tijelu obuhvata cijeli svemir, jednako je i sa svakim listom, svakom kišnom kapi i svakim zrncem prašine, što daje novo značenje glasovitoj pjesmi Williama Blakea:

Vidjeti svijet u Zrncu Pijeska

Nebo u Divljemu Cvatu,

Držati Beskraj na dlanu ruke

I Vječnost u jednome satu.

ENERGIJA TRILIONA ATOMSKIH BOMBI U SVAKOM KUBNOM CENTIMETRU

Prema našem sadašnjem razumijevanju fizike, svaki dio prostora preplavljen je različitih vrstama polja sastavljenih od valova raznolikih valnih daljina. Svaki val uvijek posjeduje barem malo energije. Kada fizičari računaju minimalan iznos energije koju val može posjedovati, dođu do rezultata da svaki kubni centimetar praznog prostora sadrži energiju veću od energije sveukupne materije u poznatom svemiru!

Bohm smatra da većina fizičara ignoriše postojanje tog ogromnog okeana energije jer su, kao ribe koje nisu svjesne vode u kojoj plivaju, naučeni usmjeravati pažnju prvenstveno na predmete usađene u okeanu – na materiju.

Naš svijet nije odvojen od tog kosmičkog mora energije, on je mreškanje na njegovoj površini, razmjerno mali „obrazac pobude” usred nezamislivo golemog okeana.

  • Nikola Tesla je govorio: Ne postoji prazan prostor, to je samo manifestacija ne probuđene energije.

EKSPERIMENTALNA POTPORA BOHMOVOM HOLOGRAFSKOM SVEMIRU

Svemier je ispunjen svjetlošću i drugim elektromagnetnim valovima koji stalno idu uzduž i poprijeko i sudaraju se jedni s drugima. Kao što smo vidjeli, sve čestice su ujedno i valovi. To znači da su fizički predmeti i sve drugo što percipiramo u stvarnosti sastavljeni od interferencijskih uzoraka. Što je činjenica koja posjeduje nepobitne holografske implikacije.

Bohm ne vjeruje da je ijedna teorija, uključujući i njegovu, ispravna u apsolutnom smislu. Sve su samo aproksimacije istine, konačni zemljovidi koje koristimo kako bismo pokušali obilježiti područije koje je I beskonačno I nedjeljivo. To ne znači da Bohm misli da njegova teorija nije provjerljiva.

PRIBRAM I BOHM ZAJEDNO

Razmotrivo li ih zajedno, Prigramove i Bohmove teorije pružaju bitno novi način gledanja na svijet: Naši mozgovi matematički kreiraju objektivnu stvarnost interpretiranjem frekvencija koje su u kranjoj liniji projekcije iz druge dimenzije – dubljeg reda postojanja koji se nalazi iza i vremena i prostora. Mozak je hologram uvijen u holografski svemir.

Ono što je “tamo vani” golemi je ocean valova I frekvencija, a stvarnost nam izgled ačvrsto samo zato što naši mozgovi mogu primate tu holografsku maglu I pretvarati je u “drveće i kuće” I druge svagdašnje predmete koji čine naš svijet.

Prema Pribranu, tamo vani ne postoje porculanske šalice i pješčana plaza. To jednostavno znači da porculanska šalica posjeduje dva vrlo različita aspekta svoje stvarnosti. Kada ju se filtrira kroz leću našeg mozga manifestira se kao šalica. Međutim, kad bismo se mogli osloboditi naših leća, doživjeli bismo je kao interferencijski uzorak. Koji od aspekata je stvaran, a koji predstavlja iluziju? “Po meni, oba su stvarna” odgovara Pribram, “ali, ako vam je draže, nijedan od njih nije stvaran.”

Pribramova tvrdnja da naši mozgovi izgrađuju predmete nije ništa prema drugom Bohmovom zaključku: da stvaramo čak prostor i vrijeme.

DRUGI DIO

UM I TIJELO

Da pobliže promotrimo pojedinačno ljudsko biće, odmah bismo primjetili da je ono samo po sebi jedinstveni hologram;, samostvarajuće i svjesno samog sebe. Pa ipak, da izdvojimo to biće iz njegova planetarnog konteksta, odmah bismo uvidjeli da se ljudski oblik ne razlikuje mnogo od mandale odnosno simboličke pjesme, jer u njegovom obliku i životu prebivaju sveobuhvatne informacije o različitim fizičkim, društvenim, psihološkim i evolucijskim okvirima unutar kojih je stvoreno. – Dr Ken Dychtwald

3.

HOLOGRAFSKI MODEL I PSIHOLOGIJA

Dok su tradicionalno psihijatrija i psihoanaliza strogo individualne i biografske, moderna istraživanja svijesti uvela su nove razine, područja i dimenzije, a ljudsku psihu prikazuju kao u biti razmjernu s cijelim svemirom i cjelokupnim postojanjem. – Stanislav Grof (Beyond the Brain – iza mozga)

Holografska ideja rasvjetljava i neobjašnjive povezanosti koje se ponekad javljaju između svijesti dvoje ili više pojedinaca, jedan od najglosovitijih primjera takve povezanosti sadržan je u konceptu kolektivno nesvjesnog čiji je autor švicarski psihijatar Carl Jung.

Jung je već na početku svoje karijere uvidio da snovi, crteži i maštanja i halucinacije njegovih pacijenata često sadrže simbole i ideje koji se ne mogu u potpunosti objasniti kao proizvodi njihove lične prošlosti. Umjesto toga, takvi simboli više su bili nalik prikazima i temama iz velikih svjetskih religija i mitologija, Jung je zaključio da svi mitovi, snovi, halucinacije i vjerske vizije potiču iz istog izvora – kolektivnog nesvjesnog što ga dijele svi ljudi.

DOGAĐAJ KOJI JE DOVEO JUNGA DO TOG ZAKLJUČKA

Dogodio se 1906. godine i uključivao je halucinaciju jednog mladog čovjeka koji je bolovao od paranoidne šizofrenije. Jednog je dana za vrijeme svoje posjete Jung pronašao mladića kako stoji kraj prozora i gleda u Sunce. Mladić je takođe na neobičan način micao svojom glavom s jedne strane na drugu. Kada ga je Jung upitao šta radi, mladić mu je objasnio da gleda Sunčev penis, te da se, kada pomakne svoju glavu s jedne strane na drugu, pomiče i Sunčev penis te prouzrokuje da zapuše vjetar.

U to vrijeme je Jung mladićevu priču smatrao proizvodom halucinacija. Međutim, nekoliko godina kasnije naišao je na prijevod dvije hiljade godina starog perzijskog vjerskog spisa koji ga je naveo na to da promijeni mišljenje. Spis se sastojao od niza rituala namijenjenih izazivanju vizija. U jednoj od u tekstu opisanih vizija sudionik bi, kada bi pogledao u Sunce, vidio kako iz njega visi cijev, a kretanje cijevi s jedne strane na drugu prouzročilo bi vjetar. Budući da je zbog specifičnih okolnosti bilo krajnje nevjerovatno da je mladić bio u dodiru s tekstom koji sadrži taj ritual, Jung je zaključio da njegova vizija nije jednostavno proizvod nesvjesnog uma, nego da je proistekla iz dublje razine, iz kolektivnog nesvjesnog ljudske vrste. Jung je takve slike nazvao arhetipovi. Smatrao je da su arhetipovi tako drevni da je to kao da negdje u dubinama naših podsvjesnih umova vreba sjećanje čovjeka starog dva miliona godina.

__

U svemiru u kojem su sve stvari međusobno povezane, i sve su svijesti takođe međusobno povezane. Uprkos našem vanjskom izgledu, mi smo bezgranična bića. Ili, kako Bohm to tumači: Duboko na razini svijesti, čovječanstvo je jedno.

SNOVI I HOLOGRAFSKI SVEMIR

U svojoj liječničkoj praski Ullman je primjetio da kada neki od njegovih pacijenata ne uspjeva prepoznati ili prihvatiti neku istinu o sebi, ta istina uvijek iznova izbija na površinu u njegovim snovima, u različitim metaforičnim krinkama i povezana s različitim srodnim iskustvima iz njegove prošlosti, no uvijek u očiglednom pokušaju da mu omogući novu priliku da se suoči s istinom.

Ullman se slaže sa Bohmom i glede važnosti cjelovitosti, te misli da su snovi pokušaj prirode da prekine naš naizgled neograničen nagon da fragmentiramo svijet.

Ako ne naučimo kako prevladati sve načine na koje smo fragmentirali ljudsku rasu – nacionalno, vjerski, ekonomski i tako dalje – nastavićemo se suočavati sa situacijom u kojoj nehotice možemo uništiti cijeli svijet. – Kaže Ullman, jedini način na koji to možemo učiniti jest da sagledamo način na koji kao pojedinci fragmentiramo vlastito postojanje.

SVJESNO SANJANJE (lucidni snovi) I PARALELNI SVJETOVI

Posljednjih godina psihologe su počeli pojačano zanimati lucidni snovi, vrsta snova u kojima sanjar zadržava punu budnu svijest i svjestan je da sanja.

Osim postojanja svijesti, svjesno sanjanje jedinstveno je i zbog nekoliko drugih stvari. Za razliku od uobičajenih snova u kojima je sanjar prvenstveno pasivni učesnik, u svjesnom snu sanjar često može na različite načine upravljati snom – noćne more pretvoriti u ugodna iskustva, promijeniti inssceanciju svojih snova i/ili prizvati određene ljude ili situacije.

Svjesni snovi su takođe mnogo življi i više prožeti vitalnošću od običnih snova.

Wolf vjeruje da su svi snovi unutrašnji hologrami, te da su obični snovi manje živi jer su oni, u stvari, virtuelne slike. Međutim, smatra da mozak ima i sposobnost proizvodnje stvarnih slika, te da upravo to radi kada sanjamo lucidno.

Wolf postulira da su lucidni snovi (a možda i svi snovi) zapravo posjete paralelnim svjetovima.

VOŽNJA BESKONAČNOM PODZEMNOM ŽELJEZNICOM – LIJEČENJE LSD-om

Brzo se pokazalo da serija seansi s LSD-om može ubrzati psihoterapeutski proces i skratiti vrijeme potrebno za liječenje mnogih poremećaja. Traumatična sjećanja koja su pojedince progonila godinama izašla bi na vidjelo i bivala razriješena, a ponekad je čak dolazilo i do izlječenja teških bolesti kao šizofrenija. No, još neobičnije bilo je to da su se mnogi pacijenti brzo udaljavali od pitanja koja se tiču njihovih bolesti i ulazili u područja nepoznata Zapadnoj psihologiji.

Pacijenti su se takođe mogli ‹spojiti› na svijest svojih rođaka i predaka. Jedna žena iskusila je kako je biti njezina majka u dobi od tri godine i tačno opisala zastrašujući događaj koji je u to vrijeme zadesio njenu majku. Žena je opisala i kuću u kojoj je njezina majka živjela i bijelu pregačicu koju je nosila – sve detalje majka je kasnije potvrdila i priznala da nikada prije nije govorila o tome. Drugi pacijenti dali su jednako tačne opise događaja koji su se zbili precima što su živjeli prije više decenija ili čak vijeka.

Na primjer, jedan je neuki pacijent dao iznimno detaljan prikaz tehnika od kojih se sastojala egipatska praksa balzamiranja i mumificiranja, uključujući opis oblika i različitih značenja amuleta i pogrebnih kutija, popis materijala korištenih pri pričvršćivanju mumijine odjeće, veličinu i oblik mumijinih zavoja, te druge ezoterične aspekte egipatskih pogrebnih službi.

Drugi su se pojedinci pak „uravnotežili“ na kulture Dalekog istoka, te ne samo da su davali impresivne opise o tome kako je to posjedovati japansku, kinesku ili tibetansku psihu, nego su i prenosili različita taoistička, odnosno budistička učenja!

U stvari, činilo se da uopšte ne postoje granice onoga na šta su se Grofovi pacijenti mogli spojiti u seansama sa LSD-om. Činilo se da su kadri spoznati kako je biti bilo koja životinja, pa čak i biljka, na evolucionom stablu. Mogli su iskusiti kako je to biti krvna stanica, atom, termonuklearni proces unutar Sunca, svijest cjelokupnog planeta, pa čak i svijest čitavog svemira. Nadalje, pokazali su sposobnost transcendiranja prostora i vremena, tako da su povremeno iznosili nevjerovatno tačne informacije iz budućnosti.

Ispitanici su, osim toga, povremeno putovali u ono za što se činilo da su paralelni svjetovi i druge razine stvarnosti.

Osim ispitivanja učinaka opetovanih seansi LSD-om na pojedincima s različitim mentalnim poremećajima, Centar (Maryland Psychiatric Research Center) je takođe proučavao učinke na ‹normalne› dobrovoljce – liječnike, medicinske sestre, slikare, muzičare, filozofe, naučnike, sveštenike i teologe.

Grof je ponovo otkrio kako se neprestano ponavlja isti fenomen. Kao da je LSD ljudskoj svijesti omogućio pristup nekoj vrsti beskonačnog sistema podzemne željeznice, lavirintu tunela i prolaza koji su se nalazili u podzemnim predjelima svijesti, lavirintu koji je bukvalno sve u svemiru povezao sa svim ostalim.

VIŠESTRUKE LIČNOSTI

Jedan od najzanimljivijih statističkih podataka koji se odnosi na višestruke ličnosti govori da njih 97% ima istoriju teških trauma u djetinjstvu, često u obliku monstruoznih psiholoških, fizičkih i seksualnih zlostavljanja. To je brojne naučnike navelo na zaključak da je fenomen višestruke ličnosti način ljudske psihe da se nosi s izuzetnom boli koja ‹prodire› dušu. Razdvajanjem na dvije ili više ličnosti psiha može fragmentirati bol na manje dijelove tako da, na neki način, više ličnosti podnosi ono što bi za jednu ličnost bilo previše.

Još jedna neobična stvar disocijativnog poremećaja identiteta jest to da svaki identitet višestruke ličnosti posjeduje različiti moždani valni obrazac.

Moždani valovi nisu jedina karakteristika koja se mijenja od identiteta do identiteta. Kada se višestruka ličnost prebaci iz jednog identiteta u drugi, promijene se i krvotočni obrasci, mišićni tonus, puls srca, stav, pa čak i alergije.

4.

JA PJEVAM HOLOGRAFSKO TIJELO

Jedva ćeš znati što jesam ili što značim

Ali ipak ću ti doći u sto dobrih časa

I bistriti i jačati tvoju krv…  – Walt Whitman, „pjesma o meni“

ZDRAVSTVENE IMPLIKACIJE VIŠESTRUKOG POREMEĆAJA IDENTITETA

Još je važnije spomenuti biološke promjene u tijelima višestrukih ličnosti do kojih dolazi kada dođe do zamjene ličnosti. Često će bolesti od kojih boluje jedna ličnost tajanstveno nestati kada druga ličnost preuzme kontrolu.

Višestruka ličnost koja je pijana, zamjenom podličnosti može trenutno postati trijezna. Takođe, različite ličnosti različito odgovaraju na određene lijekove.

Druge okolnosti koje mogu varirati od ličnosti do ličnosti obuhvataju ožiljke, opekline, ciste, te ljevorukost i desnorukost. Promjenama je podložna i oštrina vida, pa neke višestruke ličnosti moraju sa sobom nositi dva ili tri para naočala različite dioptrije, kako bi zadovoljili potrebe svojih ličnosti. Jedna ličnost može biti daltonist, a druga ne. Mijenjati se može čak i boja očiju.

Višestruke ličnosti pokazuju sklonost ozdravljati brže od drugih ljudi. Na primjer, zabilježeno je nekoliko slučajeva kod kojih su opekline trećeg nivoa zacijelile izuzetnom brzinom.

Dok obični ljudi vježbe imaginacijeu svrhu ozdravljenja izvode dva do tri puta dnevno, Cassandra ih radi bez prestanka. Štaviše, ima podličnost po imenu Celeste koja posjeduje opširno znanje iz anatomije i fiziologije, i čiji je jedini zadatak da dvadeset i četiri sata na dan meditira i zamišlja tjelesno blagostanje. Po Cassandrinim riječima, ta stalna pozornost usmjerena na njezino zdravlje pruža joj prednost pred normalnim ljudima. Slično tvrde i druge višestruke ličnosti.

I tu još nije kraj našim mogućnostima.

UVJERENJA

Jedno jednostavno i obično uvjerenje može imati snažan učinak na tijelo.

Da bismo stekli kontrolu nad sobom i svojim vjerovanjima najprije moramo razumijeti različite vrste vjerovanja koje djeluju na nas.

  • Kulturna vjerovanja
    • Ovu vrstu uvjerenja nameće nam naše društvo
    • Strahovi koje dijelimo sa svim drugim pripadicima svoje kulture takođe mogu u velikoj mjeri uticati na nas.
  • Vjerovanja koja utjelovljujemo u svojim stavovima
    • Jedan od načina na koji se vjerovanja manifestiraju u našim životima jesu naši stavovi. Istraživanja su pokazala da je stav koji trudnica ima prema svom djetetu i trudnoći neposredno povezano s komplikacijama koje će doživjeti tokom poroda…
  • Vjerovanja koja izražavamo kroz snagu vlastite volje
    • Sedamdesetih godina prošlog vijeka, Jack Schwarz, liječnike je zaprepastio potpunim probadanjem svojih dlanova divovskim iglama od petnaest centimetara za pravljenje jedara – bez krvarenja, bez oklijevanja i bez stvaranja moždanih beta-valova (vrste valova koji se obično stvaraju kada je osoba u bolovima).
    • Schwarz nije krvario čak nikada bi igle bile izvađene, a ubodne rane čvrsto bi se zatvorile. Osim toga, Schwarz je po volji mijenjao ritmove svojih moždanih valova, pritiskao upaljene cigarete o svoju kožu a da je pri tom ne ozlijedi, te čak nosio žeravicu u rukama. Tvrdio je da je te sposobnosti stekao u nacističkim koncentracijskim logorima gdje je morao naučiti na koji način nadzirati bol kako bi izdržao strašna batinanja kojima je bio podvrgavan. Smatra da svako može naučiti voljno upravljati svojim tijelima i na taj način steći odgovornost za vlastito zdravlje.
  • Naša nesvjesna vjerovanja
    • Jedna od načina da pristupimo iscjeljiteljskoj moći u nama je taj da zaobiđemo debeli oklop sumnje i skepticizma koji postoji u našim svjesnim umovima
    • Brojna istraživanja nepobitno su dokazala da osoba pod hipnozom može uticati na procese za koje se uobičajeno smatra da su nesvjesni. Na primjer, duboko hipnotizirane osobe mogu, poput višestrukih ličnosti, upravljati alergijskim reakcijama, krvotočnim obrascima, i kratkovidnošću. Osim toga, mogu upravljati i radom srca, boli, tjelesnom temperaturom, pa čak snagom volje odstraniti neke vrste mladeža.
    • Kada imamo pristup pravim slojevima naših vjerovanja, naši umovi mogu nadvladati čak i naš genetički ustroj.
  • Vjerovanja utjelovljena u našoj vjeri
    • Vjerovatno su najsžanija uvjerenja ona koja se izražavaju putem duhovne vjere.
    • Postoje čvrsti dokazi da je vjerovanje, a ne božanska intervencija, primarni pokretač kod barem nekih, takozvanih, čudesnih pojava.

SLIKE PROJEKTOVANE VAN MOZGA

Godine 1913. dvanaestogodišnjakinja iz sela Bussus-Bus-Suel pokraj Abevillea u Francuskoj dospjela je na prve stranice novine kada je otkriveno da može svjesno narediti da se slike, kao što su crteži pasa i konja, pojave na njezinim rukama, nogama i ramenima. Mogla je proizvesti i riječi – kada bi ju neko nešto upitao, odgovor bi se odmah pojavio na njenoj koži.

Takve pojave zasigurno su primjeri izbacivanja psihofizioloških struktura van mozga.

Uz pomoć upotrebe tih slika mozak može zapovjediti tijelu šta da čini, uključujući i to da naprave nove slike. Slike stvaraju slike, dva ogledala beskonačno odražavaju jedno drugoga. Takva je priroda odnosa um-tijelo u holografskom svemiru.

Candance Pert, predstojnica biohemije mozga na državnom institutu za mentalno zdravlje, objavila je da imunostanice imaju neuropeptidne receptore. Neuropeptidi su molekule koje mozak koristi za komunikaciju, moždani brzojavi, drugim riječima. No postojanje receptora (primatelja brzojava) na stanicama u našem imunosistemu povlači za sobom zaključak da imunosistem nije odvojen od mozga.

AKUPUNKTURA MIRKO-SISTEMI I MALI ČOVJEK U UHU

Drevna kineska umjetnost akupunkture temelji se na ideji da su svaki organ i kost u tijelu povezani s određenim tačkama na površini tijela. Smatra se da se aktiviranjem tih akupunkturnih tački – iglama ili nekim drugim oblikom pobude, bolesti i neravnoteže koje pogađaju dijelove tijela povezane s tačkama mogu ublažiti ili čak izliječiti. Postoji više od hiljadu akupunkturnih tačaka, a postavljene su uzduž zamišljenih linija na površini tijela zvanih meridijani.

Oleson električnu stimulaciju akupunkturnih tačaka koristi i za liječenje hroničnih bolova, problema s prekomjernom tjelesnom težinom, gubitka sluha i doslovno svih vrsta ovisnosti. U jednom istraživanju sa četrnaest ovisnika o narkoticima, Oleson i njegove kolege uz pomoć ušne akupunkture u prosječno pet dana i samo s minimalnim negativnim simptomima odvikavanja dvanaestoricu njih su oslobodili ovisnosti.

Ušni hologram je, logično, povezan s moždanim hologramom, a on je pak povezan s cijelim tijelom, ističe. Način na koji koristimo uho da utičemo na ostatak tijela, u stvari, predstavlja djelovanje preko moždanog holograma.

Oleson je prikupio dokaze o postojanju osamnaest različitih mikroakupunkturnih holograma u tijelu, uključujući one na dlanovima, stopalima, rukama, vratu, jeziku pa čak i desnima.

5.

PREGRŠT ČUDA

Čuda se ne događaju u suprotnosti s prirodom, nego u suprotnosti s onim što mi podrazumijevamo pod prirodom – Sv. Augustin

Prema Bohmu, svijest nije jedina stvar koja može odgovoriti na značenje.I tijelo to može, a to nam otkriva da je priroda značenja istovremeno i mentalna i fizička.

Informacija sadržana u misli, za koju osjećamo da je na „mentalnoj strani“ u isto vrijeme je i neurofiziološka, hemijska i fizička aktivnost.

Do psihokineze može se doći kada se mentalni procesi jednog ili više ljudi usredotoče na značenja koja su u skladu s onima koja upravljaju temeljnim procesima materijalnih sistema koji su predmet psihokineze. – Zaključuje Bohm

Psihokineza zapravo uključuje razmjenu podataka između svijesti i fizičke stvarnosti, koju ne treba promatrati kao tok između mentalnog i materijalnog, nego više kao rezonanciju između mentalnog i materijalnog.

LJUDSKA SVIJEST

Ljudska svijest možda nije jedino što sudjeluje u stvaranju stvarnostih polja. Eksperimenti s viđenjem na daljinu pokazali su da ljudi mogu tačno opisati udaljena mjesta čak i ako na tim mjestima nema ljudskih promatrača.

Slično tome, ispitanici mogu prepoznati sadržaj zapečaćene kutije nasumično izabrane iz skupine zapečaćenih kutija, čiji su sadržaji stoga apsolutno nepoznati. To znači da smo sposobni za više od samog spajanja na čula drugih ljudi. Možemo se spojiti i na samu stvarnost – i na taj način doći do podataka.  Ma koliko bizarno zvučalo, to nije tako neobično kada čovjek ima na umu da u holografskom svemiru svijest prožima cjelokupnu materiju, te da je ‹značenje› aktivno prisutno i u mentalnim i u fizičkim svjetovima.

MATERIJALIZACIJA  – Therese Neumann

Paramhansa Yogananda (1893 – 1952), prvi je eiminentni sveti čovjek iz indije koji se trajno nastanio na Zapadu, opisao je svoje susrete s nekoliko hinduskih asketa koji su mogli materijalizovati vansezonsko voće, zlatne tanjire i druge predmete.

Zanimljivo je da Yogananda upozorava da takve moći, ili sidiji, nisu uvijek pokazatelj da je osoba koja ih posjeduje duhovno napredna. Svijet nije ništa drugo nego opredmećeni san, kaže Yogananda i, sve u što vaš snažan um duboko vjeruje, to se i dogodi.

Therese Neumann, osim stigmi, Neumann je pokazivala i sposobnost zvanu inedia koja se očituje u tome da osoba živi bez hrane. Njezina Inediapočela je 1923. godine, a četiri godine kasnije, 1927. u potpunosti se odrekla hrane i vode.

Kada je Regenburški biskup saznao za Neumanničin post, poslao je u njezin dom komisiju da to istraži. Pod nazorom doktora medicine po imenu Seidl, i medicinske sestre, pomno su pratile svaki njezin pokret i danju i noću. Therese Neumann, nikad nije išla u zahod (čak je nakon perioda od šest sedmica imala samo jedno pražnjenje crijeva, a izmet, koji je pregledao dr. Reismanns, sadržavao je samo malu količinu sluzi i žuči, ali ni traga hrane).

Nije pokazivala nikakve znake  dehidracije i njezina je težina bila stalna; premda bi tokom redovnog sedmičnog otvaranja stigmi gubila gotovo pet litara krvi, težina bi joj se za dan ili dva vratila u normalu.

Na kraju istrage, dr Seidl i sestre bili su nedvojbeno uvjereni da Neumannova nije ništa jela ni pila četrnaest dana. Čini se da provjera uvjerljivo dokazuje Neumanninu sposobnost inedie, jer ljudsko tijelo može preživjeti dvije sedmice bez hrane, ali nikada ni pola od tog ne preživi bez vode.

Uprkos tome, to nije bilo ništa za Neumannovu; nije ništa pojela ni popila sledećih 35 godina. Stoga se čini da ona ne samo da je materijalizovala ogromne količine krvi potrebne da stalno obnavlja svoje stigme, nego je i redovno materijalizovala i vodu te prehrambrene sastojke potrebne da ostane živa i zdrava.

Inedia nije jedinstvena za Neumann. U svojoj knjizi Fizikalni fenomeni u misticizmu Thurston daje nekoliko primjera stigmatika koji su godinama živjeli bez hrane i pića.

 SVIJET NIJE NUŽNO TAKO ČVRST KAKO GA MI OPAŽAMO

S obzirom na Ullmanovu tvrdnju da nas naša psiha neprestano pokušava poučiti o stvarima kojih nismo svjesni u budnom stanju, naše nesvjesno moglo bi čak biti programirano da povremeno proizvodi takva čuda kako bi nam pružilo letimične poglede na pravu prirodu stvarnosti, da bi nam pokazalo da je svijet u konačnici jednako stvaralački neograničen kao i stvarnost naših snova.

I zaista, ukoliko je svemir holodek, sve bi stvari koje su naizgled postojanje i vječne – od zakona fizike pa do građe galaksija trebalo posmatrati kao stvarnosna polja, kao sjenke koje nisu ni manje ni više stvarne od rekvizita u golemom, zajedničkom snu. Sve što je stalno trebalo bi se smatrati iluzijom, a samo bi svijest bila vječna – svijest živućeg svemira.

Što se mog ličnog stava tiče, na temelju vlastitih iskustava složio bih se s Don Juanom kad kaže: „Mi smo posmatrači. Mi smo svijest. Nismo objekti. Nismo čvrsti. Mi smo neizmjerni. Svijet objekata i čvrstoće samo je sredstvo da se naš život na Zemlji učini jednostavnijim. To je samo opis koji je stvoren da bi nam pomogao. Mi, ili točnije, naš razum, zaboravljamo da je opis samo opis, pa tako svoju cjelovitost zapetljamo u kobni krug iz kojega se za života rijetko ko izvuče.

SAI BABA – PUCNE PRSTIMA, NESTANE I POJAVI SE STOTINU METARA DALJE

Prema Haraldsonu (koji je 10 godina proučavao Sai Babu), Sai Baba je majstor u bi-lokaciji. Brojni svjedoci izjavili su da su ga vidjeli kako pucne prstima i nestane, te se trenutačno pojavi stotinu ili više metara dalje. Takvi događaji snažno ukazuju na činjenicu da naša tijela nisu objekti, nego holografske projekcije koje se mogu „ugasiti“ na jednom mjestu i „upaliti“ na drugom jednako lako kao što slika na video ekranu može nestati i ponovo se pojaviti.

Prividna čvrstoća svijeta samo je mali dio onoga što je dostupno našoj percepciji.

6.

HOLOGRAFSKI VID

Mi smatramo da smo sastavljeni od „čvrste materije“. Međutim, naše je tijelo u biti krajnji proizvod, da se tkao izrazim, tananih podaktivnih polja koja oblikuju naše fizičko tijelo kao i cjelokupu mateirju. Ta polja su hologrami koji se mijenjaju u vremenu, (te su) izvan dosega naših uobičajenih čula. To je ono što vidjovanjaci vide kao Šarene jajolike aureole, odnosno aure što okružuju naša fizička tijela. – Itzhak Bentov

Vizuelni podaci koji ulaze u naše mozgove preuređuju se i modificiraju od strane naših sljepočnih režnjeva, i tek potom se prosljeđuju do vizuelnih korteksa. Neka istraživanja sugerišu da se manje od pedeset posto onoga što „vidimo“ doista temelji na podacima koji dolaze do naših očiju. Preostalih, više od pedeset posto sastavljeno je od naših očekivanja o tome kako bi svijet trebao izgledati (a vjerovatno i od drugih izvora, kao što su, na primjer, stvarnosna polja).

Oči možda jesu organ vida, međutim, mozak je taj koji vidi.

Toliko smo naviknuti reagovati na ono za što mislimo da se nalazi na nekom mjestu, da ne vidimo uvijek ono što se tamo zaista nalazi.

Tehnologija nam otkriva i da fluorescentne svjetljiljke svjetlost ne emituju neprekdino, nego da u stvari trepere, gase se i pale brzinom koja je za nas samo malo prebrza da to opazimo.

Prema Pribravodom gledišu stvarnost je uglavnom frekvencijska domena, a naš mozak neka vrsta leće koja pretvara te frekvencije u objektivni svijet pojavnosti.

LJUDSKO ENERGETSKO POLJE

Zamisao da oko ljudskog tijela postoji suptilno polje energije koje je izvan dosega uobičajene ljudske percepcije, može se pronaći u brojnim drevnim kulturama.

Indijski sveti spisi koji datiraju iz vremena prije pet hiljada godina tu životnu energiju nazivaju prana. U Kini je nazivajuchii vjeruju da je to energija koja protiče kroz akupunkturni meridijanski sistem.

U mnogim kulturama vjeruju da je aura izrazito duhovnog pojedinca do te mjere sjajna da je vidljiva čak i običnim ljudskim čulima, što je razlog da toliki broj tradicija – uključujući hrišćansku, kinesku, japansku, tibetansku i egipatsku – svece na slikama prikazuju s aureolama ili drugim kružnim simbolima oko njihovih glava ili tijela.

Mnogi ekstraseansi navode da postoji sedam glavnih slojeva, odnosno suptilnih tijela, od kojih je rjeđe i teže primjetnije.

Jedan zajednički sistem imenovanja prva četiri tijela naziva:

  1. Eterično tijelo
  2. Astralno ili emocionalno tijelo
  3. Mentalno tijelo
  4. Intuitivno tijelo

Oko imena preostala tri tijela praktički ne postoji konsenzus, međutim svi se slažu da se ona tiču duše i višeg duhovnog funkcionisanja.

Prema indijskoj jogijskoj literaturi, kao i prema mnogim ekstraseansima, takođe, posjedujemo i posebna energetska središta u tijelu. Te žarišne tačke suptilne energije povezane su s endrokrinim žlijezdama i glavnim živčanim središtima u fizičkom tijelu, međutim protežu se i u energetsko polje. Budući da ih se gleda frontalno, sliče energetskim virovima ili vrtlozima, jogijska ih literatura naziva čakre, od sanskritne riječi za „točak“, te se taj izraz upotrebljava i danas.

Energetsko polje osobe je jedinstveno poput otiska prsta.

RASPON FREKVENCIJA MOZGA

Uobičajeni raspon frekvencija električne aktivnosti u mozgu je od 0 do 100 herza (ili ciklusa u sekundi), s tim da se većina aktivnosti nalazi u području između 0 i 30 herca u sekundi. Mišićna aktivnost penje se do oko 250 herca, i na tom mjestu električna aktivnost povezana s biološkim funkcijama prestaje.

Jedan od pronalazaka Valerie Hunt, koji najviše zapanjuju jest da su određeni talenti i sposobnosti povezani s prisutnošću određenih frekvencija u energetskom polju osobe. Otkrila je da su – ukoliko je glavni fokus svijesti osobe na materijalnom području, ne mnogo dalje od 250 herca bioloških frekvencija tijela. Nadalje, ljudi koji imaju vidovnjačke ili iscjeljiteljske sposobnosti u svom polju, imaju frekvencije od otprilike 400 do 800 herza. Ljudi koji mogu ući u trans i naizgled provoditi kroz sebe informacije iz drugih izvora sasvim preskaču te vidovnjačke frekvencije i funkcionišu na uskom pojasu između 800 i 900 herca. Oni uopšte nemaju širinu vidovnjaka i oscjeljitelja, kaže Hunt. Oni su daleko gore, u svom vlastitom polju. Ono je vrlo usko i oni su praktički van njega.

HOLOGRAFSKA TJELESNA PROCJENA

Aura ne samo da predstavlja cjelinu, nego je i sadrži.

Tijelo je neka vrsta mikrokosmosa, svemir sam za sebe koji odražava sve najrazličitije čimbenike povezane s osobom i pokušava ih integrisati.

UNUTRAŠNJI VID I ŠAMANIZAM

U nekim je šamanskim kulturama unutrašnji vid jedan od preduslova da bi se postalo šamanom.

Kod araukanijskih indijanaca u čileanskim i argentinskim pampama novoiniciranog šamana uči se da posebno moli za tu spobosnost. Razlog tome nalazimo u araukanijskoj kulturi gdje je šamanova glavna uloga prepoznavanje i liječenje bolesti, za što se ključnim smatra unutrašnji vid. Australski šamani ovu sposobnost nazivaju snažno oko, odnosnoviđenje srcem.

ENERGETSKO POLJE KAO KOSMIČKI NACRT

Budući da se bolest u energetskom polju može pojaviti sedmicama, pa čak i mjesecima prije nego li se oijavi u tijelu, mnogi vidovnjaci drže da bolest, u stvari, nastaje u energetskom tijelu.

Ideje koje zauzimaju istaknuto mjesto unašim mislima, brzo se, u obliku slike, pojavljuju u energetskom polju.

Ta dinamička povezanost između mentalnih slika, energetskog polja i fizičkog tijela može biti jedan od razloga što zamišljanje i vizualizacija mogu izliječiti tijelo.

Budući da mentalno tijelo hrani energijom astralno/emocionalno tijelo, koje je pak prosljeđuje eteričkom i fizikom tijelu, liječenje osobe na mentalnoj razini snažnije je i proizvodi dugotrajnije ulinke od liječenja sa astralne ili eteričke razine.

Tiller drži da je razlog učestalog ponovnog pojavljivanja bolesti to što medicina trenutno liječi isključivo fizičku razinu. Kada bi doktori mogli liječiti i energetsko polje, smatra Tiller, to bi dovelo do trajnih izlječenja.

U SVAKOJ ČAKRI, ZAPISANO JE SANSKRITNO SLOVO

Drevni su Hindusi vijekovima vjerovali da je u sredini svake čakre upisano sanskritno slovo.

Japanski istraživač Hiroshi Motoyama, psiholog koji je razvio djelotvornu tehniku za mjerenje električne aktivnosti u čakrama, objašnjava da se za čakre zainteresovao jer je njegova majka, jednostavna žena bila u stanju jasno vidjeti aure. Međutim, godinama je bila zbunjena jer je u svojoj srčanoj čakri uvijek vidjela nešto što je ličilo jedrilici.

Motoyama je tek nakon što je započeo vlastitu istragu otkrio da je ono što je njegova majka vidjela zapravo sanskirtno slovo yam,slovo koje su drevni Hindusi bili viđali u srčanoj čakri.

TREĆI DIO

PROSTOR I VRIJEME

Šamanizam i slična zagonetna područja istraživanja dobila su na važnosti zato što postuliraju nove ideje o umu i duhu. Govore o stvarima kao što su ogromno širenje područja svijesti…. Vjerovanje, znanje, pa čak i iskustvo da je naš fizički svijet čula samo privid, svijet sjenki, i da trodimenzionalna alatka koju zovemo svojim tijelom služi samo kao spremnik odnosno prebivalište za Nešto beskrajno veće i sveobuhvatnije nego što je tijelo, i što tvori matricu istinskog života. – Holger Kalweit

7.

VRIJEME IZVAN UMA

„Sama priroda ima pamćenje“, Evans-Wentz, smatrao je. „Postoji neki neodrediv paranormalni element u Zemljinoj atmosferi na kojeg se zapisuju, odnosno utiskuju sva ljudska i fizička djelovanja ili pojave.

HOLOSKOKOVI VJERE

Loye nam nudi mogući odgovor.

On drži da stvarnost jestdivovski hologram, te da su u njemu prošlost, sadašnjost i budućnost zaista utvrđene – barem do određene mjere. Stvar je, međutim, u tome da ona nije jedini hologram. Postoji mnogo takvih holografskih entiteta koji plutaju plivajući jedan oko drugog kao mnoštvo ameba. „Takve holografske entitete mogli bismo zamisliti i kao paralelne svjetove, paralelne univerzume.“ tumači Loye

Na taj način budućnost bilo kojeg holografskog svemira jest predodređena, a kad osoba dobije prekognitivni uvid u budućnost, ona se tada spoji na budućnost samo tog određenog holograma. Međutim, ti hologrami takođe, poput ameba, ponekad progutaju i obuhvate jedan drugog, stapajući se i račvajući kao protoplazmalske grudve energije što u biti i jesu.

Cordero budućnost opisuje kao uragan koji se počinje oblikovati i dobivati na snazi, postajući sve konkretniji i neizbježniji što se više približava.

NEVIDLJIVA SUPSTANCIJA DUŠE

Kako bi proveo svoje istraživanje, Whitton je okupio srednju skupinu od tridesetak ljudi. Grupa je okupljala ljude iz svih slojeva, od vozača kamiona do računarskih stručnjaka, pri čemu su neki od njih vjerovali u reinkarnaciju, a drugi nisu. Tada ih je pojedinačno hipnotisao i proveo doslovno hiljade sati sinimajući sve što su govorili o svojim navodnim prošlim životima.

Podaci su čak i široko gledano bili fascinantni.

Jedan od zapanjujućih aspekata je veliki stupanj podudaranja među iskustvima ispitanika. Svi su govorili o brojnim prošlim životima, neki o ukupno čak dvadeset do dvadeset i pet, premda je praktična granica desegnuta kada ih je Whitton vratio u njihove, kako ih on naziva, „pećinske živote“, kada se jedan životnik vijek više nije mogao razlikovati od drugog. Svi dobiveni podaci ukazivali su na to da duši nije svojstven spol, i mnogi su barem jedan život proveli kao suprotan spol. Svi su takođe govoriti da je svrha života razvijati se i učiti, te da više života olakšava taj proces.

„Svako ljudsko iskustvo samo je još jedna lekcija u kosmičkoj učionici“ – dr Joel Whitton

Poput Whittona, i Stevenson je prikupio ogromnu količinu podataka koji ukazuju na reinkarnaciju, i do sada je o svojim otkrićima objavio šest knjiga. I on je, opet kao i Whitton, ponašao dokaze da nesvjesno ima daleko veću ulogu u našem ustrojstvu i sudbini nego što smo do sad vjerovali.

U jednom primjeru dječak koji se prisjetio da je u prošlom životu bio ubijen na način da mu je prerezan vrat i dalje je na vratu imao duguljasti crvenkasti znak nalik ožiljku.

U drugom je primjeru dječak koji se prisjetio da je u prošloj inkarnaciji počinio samoubistvo upucavši se u glavu još i sada imao dva mladeža slična ožiljcima koji su se savršeno poklapali s putanjom metka, jedan je bio na ulaznom, a drugi na mjestu na kojem je metak izašao.

U još jednom primjeru dječak je tačno na mjestu na kojem je njegova prošla ličnost bila operisana imao mladež koji je ličio ožiljku od hirurpkog reza, te niz crvenih mladeža što su ličili ranama od šivanja.

MISAO KAO GRADITELJ

Prema narodu Batak iz indonezije, sve što osoba doživljava određeno je njegovim ili njezinom dušom, odnosno tondi,  koja se reinkarnira iz jednog tijela u drugo, pri čemu je medij u stanju reproducirati ne samo ponašanje nego i fizičke značajke prijašnjeg jastva osobe.

Ojibway indijanci takođe su smatrali da je život čovjeka zapisan od strane nevidljivog duha ili duše, i usmjeravan na način da potiče razvoj i napredak ličnosti. Ako osoba umre a da nije rošla sve lekcije koje je trebala usvojiti, njezino duhovno tijela se vraća i ponovo rada u drugom fizičkom tijelu.

Većina ljudi nema nadzor nad vlastitim mislim, rekli su kahune, i neprestano bombardiraju svoja viša jastva s nekontrolisanom i protivrječnom mješavinom planova, želja i strahova.

Smatraju da je od presudne važnosti da si ljudi često odvoje malo vremena kako bi razmislili o svojim životima i u konkretnom smislu vizualizirati ono što žele da im se dogodi. Kahune tvrde da ljudi na taj način mogu svjesnije upravljati događajima koji im dolaze i stvarati vlastitu budućnost.

Redovnici nekih vjerskih sljedbi, kao na primjer, Kargyupe – u potpunoj bi osami, u pećini ili u izlolovanoj sobi, usavšravajući svoje sposobnosti vizualizacije – provodili čak do sedam godina.

I edrag Cayce je o mislima govorio kao o opipljivim stvarima, profinjenijem obliku materije, a kada je bio u transu, više je puta svojim klijentima rekao da su misli stvorile njihovu sudbinu, ste da je „misao graditelj“. Njegov je stav bio da je proces mišljenja poput pauka koji neprestano plete, bez prestanka dodaje niti svojoj mreži. U svakom trenutku svojih života stvaramo pretpostavke i obrasce koji našoj budućnosti daju energiju i oblik – rekao je Cayce.

Paramhansa Yogananda savjetovao je ljudima da vizualizuju budućnost koju žele za sebe i nabiju je energijom koncentracije.Njegovim riječima rečeno, „ispravna vizualizacija uz pomoć vježbe koncentracije i snage volje omogućava nam da materijalizujemo misli, ne samo kao snove i vizije u mentalnom carstvu, nego i kao iskustva u materijalnom carstvu“.

8.

PUTOVANJE KROZ SUPERHOLOGRAM

Snažana naznaka da je tome tako može se pronaći u izvantjelesnim fenomenima, iskustvima u kojima se čovjekova svijest, kako se čini, odvaja od fizičkog tijela i putuje na neko drugo mjesto. Postoje izvještaji o izvantjelesnim iskustvima kroz cijelu istoriju, i to od strane pojedinaca svih životnih usmjerenja.

Tipično izvantjelesno iskustvo obično je spontano i najčešće se dogodi za vrijeme spavanje, meditacije, anestezije, bolesti i u trenucima traumatske boli (premda se može pojaviti i u drugim okolnostima). Osoba iznenada doživi jasan osjećaj da se um odvojio od tijela. Često se nađe kako lebdi iznad svog tijela te otkrije da može putovati ili letjeti na druga mjesta.

IZVANTJELESNA ISKUSTVA KAO HOLOGRAFSKA POJAVA

U svemiru koji je uređen holografski stvari i predmeti takođe ne posjeduju neki određeni položaj; sve je u biti nelokalno, uključujući i svijest. Stoga, premda se čini da je naša svijest smještena unutar naših glava, pod određenim okolnostima podjednako se može činiti da je smještena u gornjem uglu sobe, kako lebdi iznad kuće ili neposredno ispred drveta koji se nalazi u nekom parku.

Zamislite da sanjate kako ste na umjetničkoj izložbi prepunoj ljudi. Dok se šetate između ljudi i gledate umjetnička djela, čini se da je vaša svijest smještena u glavi osobe koja ste u snu. No, gdje je zaista vaša svijest? Brza analiza otkriće da je ona zapravo u svemu u snu, u drugim ljudima koji su posjetili izložbu, u umjetničkim djelima, čak i u samom prostoru sna.

Postoje podaci da je oblik koji osoba poprima tijekom izvantjelesnog iskustva u neposrednoj vezi s njezinim vjerovanjima i očekivanjima.

Monroe se slaže, i tvrdi da su naše ‹misaone navike› te koje stvaraju naše izvantjelesne oblike. Budući da smo toliko naviknuti biti u tijelu, skloni smo u izvantjelesnom stanju reproducirati isti oblik.

Koji je naš pravi oblik, ukoliko takav postoji, kada smo u bestjelesnom stanju? Monroe je otkrio da smo , jednom kada odbacimo sve takve krinke, u svojoj biti, vibracijski obrazac (sastavljen) od mnogo međudjelujućih i rezonirajućih frekvencija. Da smo poput svega drugog u holografskom svemiru – u osnovi frekvencijska pojava koju naš um pretvara u različite holografske oblike.

„Izvantjelesna putovanja u buduće vrijeme i prostor razlikuju se od običnih prekognitivnih snova po tome što sam definitivno „vani“ i krećem se kroz crno, mračno područje koje završava s nekim osvijetljenim budućim prizorom.“, ističe.

Kada izvantjelesno posjećuje budućnost, ponekad u prizoru čak vidi siluetu svog budućeg sebe.

ISKUSTVA NA RUBU SMRTI

Čini se da su iskustva na rubu smrti, kao i izvantjelesna iskustva, univerzalna pojava. Opsežno su opisana u Tibetanskoj knjizi mrtvih iz osmog vijeka, kao i u dvije i po hiljade godina staroj Egipatskoj knjizi mrtvih.

U desetoj knjizi RepublikePlaton daje podroban izvještaj o grčkom vojniku po imenu Er koji je oživio svega nekoliko sekundi prije no što se trebala upaliti njegova pogrebna lomača i pritom izjavio da je bio napustio svoje tijelo i prošao kroz ‹prolaz› do zemlje mrtvih.

Jedan od najzanimljivijih aspekata fenomena iskustva na rubu smrti dosljednost je koju nalazimo od iskustva do iskustva. Sažetak tipičnog iskustva na rubu smrti glasi ovako:

            Čovjek umire i odjednom se nađe kako lebdi iznad svog tijela i promatra šta se događa. Za nekoliko trenutaka velikom brzinom putuje kroz tamu ili tunel. Ulazi u područje intenzivne svjetlosti gdje ga toplo dočekuju nedavno preminuli prijatelji i rodbina. Često čuje neopisivo lijepu muziku i vidi neopisivo lijepe prizore – valovite livade, cvijećem ispunjene doline i blistave potoke – ljepše od bilo čega što je vidio na zemlji. U tom svjetlošću ispunjenom svijetu ne osjeća ni bol ni strah, i prožet je preplavljujućim osjećajem radosti, ljubavi i mira. Sreće se s bićem(ili bićima) svjetlosti koje zrače osjećaj velikog saosjećanja, i biće ga podstiče da iskusi „pregled života“, panoramsku reprizu svog života. Čovjek se toliko oduševi svojim iskustvom ove veće stvarnosti da ne želi ništa drugo do ostati. Međutim, biće mu kaže da još nije njegovo vrijeme i uvjeri ga da se vrati svom zemaljskom životu i u svoje fizičko tijelo.

Treba naglasiti da je ovo samo uopšteni opis, te da sva iskustva na rubu smrti ne sadrže sve navedene elemente. Neka možda nemaju neke od gore spomenutih stvari, dok druga mogu sadržavati neke dodatne elemente, iskustvo je više individualno.

Ljudi koji su doživjeli iskustvo na rubu smrti onostrani svijet često opisuju kao područje sastavljeno od svjetlosti, viših vibracija ili frekvencija. Neki pojedinci čak nebesnu muziku koja često prati takva iskustva, opisuju više kao kombinaciju vibracija nego kao stvarne zvukove.

Takođe često svjedoče da je to područje prožeto svjetlom koje je sjajnije od ičega što su vidjeli na Zemlji.

NEBESA KAO HOLOGRAM

Kao i Ring, nakon što je proučavao svjedočanstva svojih ispitanika Whitton je zaključio da su oblici i strukture koje čovjek percipira u toj onostranoj dimenziji od uma stvoreni misaoni oblici. „glasovita izreka Renea Descartesa, „mislim, dakle jesam, ni za što nije toliko primjerena koliko za stanje između života“, kaže Whitton. „Iskustvo postojanja ne postoji bez misli.“

To je posebice točno kada se govori o obliku koji su Whittonovi pacijenti poprimili u stanju između života. Nekoliko ih je reklo da ukoliko nisu mislili, nisu čak ni imali tijelo. Jedan čovjek opisao je to rijeima da je, kada bi prestao razmišljati, bio tek oblak u beskonačnome oblaku, nediferenciran“, govori Whitton.

Mnogi kažu da nisu bili svjesni bilo kakvog oblika, te da su jednostavno bili ‹oni sami› ili ‹svoj um›. Drugi imaju utiske koji su određeniji, pa se opisuju kao „oblak boja“, maglicu, energetski uzorak ili energetsko polje, što su izrazi koji ponovo sugerišu da smo svi u biti samo frekvencijske pojave, obrasci neke nepoznate titrave energije uvijene u veću matricu frekvencijeske domene.

„Shvatila sam da svaka osoba i svaka stvar posjeduje vlastiti raspon muzičkih tonova jednako kao i vlastiti spektar boja.“ kaže domaćica iz Arizone koja je iskustvo na rubu smrti proživjela tokom prođaja.

TRENUTAČNI VID

Osobe koje su doživjele iskustvo na rubu smrti uvijek ga iznova opisuju koristeći iste pridjeve, govoreći o njemu kao o neopisivo živoj, zaokruženoj trodimenzionalnoj reprizi njihovog čitavog života. „To je kao da uđete ravno u film svog vlastitog života.“ Kaže jedan ispitanik koji je doživio iskustvo na rubu smrti.

„Svaki trenutak iz svake godine vašeg života reproducira se sa svim mogućim osjećajima i detaljima. To je apsolutno, savršeno prisjećanje. I sve se dogodi u trenutku.“ Čitava stvar je zaista neobična.

Neki govore: „Bio sam tamo; stvarno sam gledao te „flashbackove“; stvarno sam hodao kroz njih, i bilo je tako brzo. A ipak, dovoljno polagano da mogu sve razabrati.“

Dok drugi kažu da osjećaju sreću svih pojedinaca prema kojima su bili ljubazni. Ako su nekome učinili nešto nažao, postanu živo svjesni boli koje je njihova žrtva osjećala uslijed njihove nepromišljenosti. I čini se da nijedan događaj nije previše trivijalan da bi bio izuzet.

Evo kako je jedan čovjek koji je doživio iskustvo na rubu smrti to sažeo: „Čak ni vaše misli nisu izgubljene … Tamo je bila svaka misao“

PREGLED ŽIVOTA – Prilikom iskustva na rubu smrti

I tako je pregled života holografski ne samo po svojoj trodimenzionalnosti, nego i po zapanjujućem kapacitetu pohrane podataka.

Pregled života vrlo je sličan prizorima posljednjeg suda na drugom svijetu, opisanim u svetim spisima mnogih velikih svjetskih religija, od egipatske do židovske i hrišćanske, međutim s jednom ključnom razlikom. Kao i Whittonovi ispitanici, pojedinci koji su doživjeli iskustvo na rubu smrti univerzalno izvještavaju da im bića svjetlosti nikada nisu sudila, nego da su u njihovoj nazočnosti osjećali isključivo ljubav i prihvatanje. Jedina osuda do koje dolazi jest samo-osuda i ona potiče isključivo iz čovjekova vlastitog osjećaja krivnje i kajanja. Ponekad se bića zaista nametnu, no umjesto da se ponašaju na autoritativan način, djeluju isključivo kao vodiči i savjetnici čija je jedina svrha poučavati.

U iskustvu za iskustvom na rubu smrti naglašavaju dvije stvari. Jedna od njih je važnost ljubavi. Uvijek iznova ponavljaju tu poruku, da ljutnju moramo naučiti zamjeniti ljubavlju, naučiti voljeti više, naučiti opraštati i svakoga bezuvjetno voljeti, te uvijdeti da smo mi sami – voljeni. Čini se da je to jedini moralni kriterij što ga bića koriste.

Kada pojedinci koji proživljavaju iskustvo na rubu smrti pitaju je li neko djelo koje su počinili bilo ispravno ili pogrešno, bića pred njih postavljaju samo jedno pitanje: Jeste li to učinili iz ljubavi? Je li motivacija bila ljubav?

Druge su podsticali tvrdnjama kao što su „učenje je neprekidan proces koji se nastavlja čak i nakon smrti“ i „znanje je jedno od malobrojnih stvari koje ćete moći ponijeti sa sobom nakon što umrete.“

__

Kako je šezdesetdvogodišnji poslovni čovjek koji je iskustvo na rubu smrti imao tokom srčanog udara to sročio: Jedna stvar koju sam naučio je da smo svi dio jednog velikog, živućeg svemira. Ako mislimo da možemo povrijediti drugu osobu ili drugo živo biće bez da povrijedimo sami sebe, grdno se varamo. Sada kada pogledam na šumu ili na cvijet ili na pticu, kažem: „to sam ja, to je dio mene“. Povezani smo sa svim stvarima, i ako duž tih veza šaljemo ljubav, tada smo srećni.

__

INFORMACIJE O PODRUČJU NA RUBU SMRTI IZ DRUGIH IZVORA

Još vještiji izvantjelesni posjetitelj zemlje mrtvih bio je švedski mistik Swedenborg. Rođen 1688. godine Swedenborg je bio Leonardno da Vinči svog vremena. U svojoj mladosti proučavao je prirodne nauke. Bio je vodeći švedski matematičar, govorio je sedam jezika, bio je bakrorezac, političar, astronom i poslovni čovjek, hobi mu je bio izrađivanje satova i mikroskopa, napisao je knjige o metalurgiji, teoriji boja, trgovini, gospodarstvu, hemiji, rudarstvu i anatomiji, te izumio prototipove aviona i podmornice.

Uz sve to takođe je redovno meditirao, a kada je zašao u srednju dob, razvio je sposobnost ulaska u duboke transove tokom kojih bi napuštao svoje tijelo, te posjećivao ono za šta mu se činilo da su nebsa i razgovarao s ‹anđelima› i ‹duhovima›,

Švedska kraljica zamolila ga je da otkrije zašto joj njezin preminuli brat nije odgovorio na pismo koje mu je poslala prije njegove smrti. Swedenborg je obećao potražiti preminulog i sledećeg se dana vratio s porukom, a za koju je kraljica potvrdila da sadrži informacije za koje mogu znati samo ona i njezin preminuli brat.

Bio je toliko poznat da je nadahnuo njemačkog filozofa Immanuela Kanta da o Swedenborgu napiše čitavu knjigu pod naslovom Dreams of a Spirit-Seer (Snovi vidioca duhova)

Najintrigantnije od svih su one Swedenborgove zamjedbe koje se, kako se čini, odnose na holografska svojstva stvarnosti. Na primjer, rekao je da smo, premda se ljudi čine odvojeni jedni od drugih, svi povezani u kosmičkom jedinstvu. Štaviše, svako od nas je nebesko carstvo u malom, i svaka je osoba, i zaista čitav fizički svemir, mikrokosmos veće božanske stvarnosti.

Citati iz knjige - Holografski svemir - Michael Talbot - Priredio Leon Bijelic

__

Citati iz knjige: “HOLOGRAFSKI SVEMIR”
Autor: Michael Talbot
Priredio: Leon Bijelic ; www.leonbijelic.com
Instagram: @leonbijelicknjige &@leonbijelic

Podjelite ovo sa prijateljima ako smatrate da je text koristan, edukativan, ako vam je pomogao ili vam se svidio ili mislite da može nekome pomoći. Ako nađete grešku budite slobodni javiti se radi ispravljanja. Time ujedno podržavate i moj rad i direktno utičete na poboljšanje ove, veoma značajne literature. HVALA.