Priča iza nastalih fotografija:
Imao sam let iz Hamburga do Beograda u 9:45h. Obično dolazim 5-6h prije leta, ali ovaj put sam došao 4 sata ranije, prvim busom što zajedno sa izlaskom sunca kreće. Malo fotkao, malo čitao, malo pisao, malo disao, malo letio.
U Beograd sam stigao u 12h, na aerodromu ostao do 13h, posjetio baku koja je, nećete vjerovati, prvo pitala: Jesam li gladan, jesam li umoran. Negdje oko 14h krenuo sam ka Banja Luci. Nakon nepuna 2h vožnje u mom fakultetu (autu) 
kojeg tako zovem zbog svih odslušanih predavanja mnogih predavača, profesora, naučnika, mnogih seminara i govora.. Ipak sam se predomislio, svratiću prvo na selo (Miloševac), da vidim koliko je djed kanala iskopao, koliko tona žita prebacio, koliko metara drva isjekao, koliko novih mačića ima, koliko je kokošijih jaja pas pojeo, a i da se malo poigram sa misilma o djetinjstvu koje je počelo na selu, koje još uvijek traje. Na selo sam stigao u 16:30h, tu sam proveo skoro 2h slušajući ptice, posmatrajući oblake u želji da saznam ime svakog i razumijem oblike u kojima se pojavljuju i značenje koje u sebi nose. Gledajući kako listovi procvjetalog drveća plešu sa vjetrom, kako cvijeće svojim laticama pozdravlja sunce i pričajući najviše sa sobom o sebi. Oko 18:30h krenuo sam ka Banja Luci i nešto me je samo navodilo da ne idem ni jednim ni drugim putem nego baš Autoputem 9. januar, gdje sam ostao od 19:30h do skoro 20:30h i to vrijeme proveo fotografišući jedan od najljepših zalazaka koje sam doživio i zahvalan sam što sam to fotografisanje na autoputu preživio, zbog gospode koja vozi 200km/h ili se bar meni tako činilo kad su prolazili na 1m od mene, dok sam stajao sa stativom i aparatom na sredini autoputa i trudio se maksimalno uživati u pisanju svjetlom i stvaranju magičnih zapisa (fotografija).
Polako se budila noć sa ne baš puno zvijezda, ali sam uživao u svim njenim pojavama sve do Banja Luke. Kada sam stigao kući, prvo na šta sam trebao odgovoriti bila su pitanja: Jesam li gladan, jesam li umoran?
– Mogao bih jesti, a na pitanje jesam li umoran, sav zanesen ljepotom dana koji proživih i ljepotom noći koju vidjeh, odgovorih pitanjima na koje ni sam ne znam odgovore: Kako se mogu od uživanja umoriti? Kako se mogu od stvaranja umoriti? Kako se čovjek od zahvalnosti može umoriti? Kako se od radosti umoriti, kako se od datog mi života umoriti?
_
If you like it – share it.
